| Eva Ras |
|
|
|
| Napisao Pricalica |
| nedelja, 12 septembar 2010 20:10 |
|
Eva Ras, glumica, spisateljica i slikarka rođena je 1. januara 1941. godine u Subotici gde je živela i školovala se do osamnaeste godine, zatim studirala glumu i dramaturgiju u Beogradu gde i sada živi. Igrala je u mnogim pozorištima, na televiziji u serijama Siniše Pavića, Dragoslava lazića i u filmovima Dušana Makavejeva, Aleksandra Petrovića, Živka Nikolića, Emira Kusturice, Srđana Karanovića, Livije Đarmati, Geze Besermenija, Karola Vičeka i mnogih drugih...
Kritičari su je proglasili za glumicu godine i bila dobitnica „Zlatnog leptira“ u Mađarskoj povodom Proslave stogodišnjice filmske umetnosti 1996, Jugoslovenska kinoteka ju je odlikovala Velikim pečatom za životno delo 2001. godine. Objavila je zbirke pesama: U divna davna vremena, Kad mi mama kupi pare, Srebrna postelja sa kojom je učestvovala na Struškim večerima poezije 2004. godine. Zatim, zbirku pripovedaka: Sa vrha mesečeve planine gledala sam svoj okrugli grob. Romane: Nemoj da grakćeš za mnom na stepeništu da sam najlepši, Siva žena, ...Petla na panj..., Kuća na prodaju, Sa Evom u raj, Rođeni mrtvi, Divlji jaganjci, Devojka koju nisu naučili da kaže ne... Eva Ras je dobitnica nekoliko domaćih i inostranih književnih nagrada a čitaoci su je izglasali kao prvu dobitnicu nagrade The Man Booker International People’s Prize 2005. godine za knjigu Rođeni mrtvi u izdanju Zadužbine Petra Kočića i Kembridž centra iz Banjaluke. Ostale nagrade: Žensko pero“ za roman Petla na panj ( 2001 ), „Kočićeva knjiga“, „Zlatni hit liber“ i samsungova nagrada ( 2003 ) za roman Kuća na prodaju, „Uspon godine“ ( Novi Sad 2006 ) za roman Sa Evom u raj, Nagrada Bejahada „Simha Kabiljo“ za kratku priču Jomim Noarim ( Opatija 2007 ), Zlatan prsten za književni opus ( Skoplje 2007 ). Bila je supruga rano preminulog Radomira Stevića Rasa, slikara, vlasnika privatnog pozorišta u vremenima kad to beše jeres i majka Krune Ras najmlađe srpske spisateljice... Odevena u crninu ona nas podseća na njih... Roman "...Petla na panj..." je specifični porodični roman u kojem se razmatra i prikazuje život jedne beogradske umetničke porodice, na sredini veka. Polazište u imaginiranju Eve Ras nesumljivo je bio život njene porodice, ali kao i uvek u dobroj i zanimljivoj književnosti, to je pojavom knjige postalo nevažno. Više izdanja romana o Kati Koen, njenom suprugu Dobrici i kćeri Kingi, potvrdilo je vrednost spisateljičinog dela, proisteklog iz realističko kritičke poetike filmova tzv. Crnog talasa, čija je heroina Eva Ras bila. Sledeći roman, međutim, bio je sasvim drugačije napisan." Kuća na prodaju" je pripovedala o svakodnevnom, trpkom životu stare seljanke Javorke Jave Davidović iz sela Gornja Repa na Kosovu napisan , odnosno iskazan njenim kosovsko-resavskim dijalektom. Građen po principu nadovezivanja Javinih ispovesti, taj roman je prizivao u svest petrijin venac, bivajući u mnogim slojevima dinamičniji i drugačiji. U svakom slučaju ne manje interesantan, s obzirom na samu temu. Moto ovog romana i književnosti Eve Ras mogao bi biti Javina rečenica: „Život je mnogo gorčan“. Roman "S Evom u raj" bio je najrazvijeniji i najvoluminozniji. Prateći podizanje Hrama Svetog Save na Vračaru, kroz dugi niz godina, Eva Ras je istovremeno pratila i vlastiti umetnički život i karijeru, kao i borbu s teškom bolešću, zahvativši dublje nego ranije u stvarni život i posluživši se imenima i likovima svojih kolega i uopšte ljudi sa umetničke i društvene scene u stvaranju vrlo interesantne priče. Priče koja je u sebi imala i dosta konotacija koje se dotiču aktuelnih političkih zbivanja. "Divlji jaganjci" su u takvom poretku bili dotada najprovokativnije književno ostvarenje Eve Ras. U srpsku književnost ona je uvela temu dečije prostitucije, temu jevrejstva u jednom posebnom ključu. Sedam generacija žena i njihov intimni život, mahom na severu Vojvodine u Subotici, razgranata priča, snažni onirički pasaži puni čudesnih slika, učinili su Divlje jaganjce do tada možda i najuspelijim njenim romanom. Interesantno je to da u romanu književnica vodi i polemiku sa nekima od mlčađih književnih kritičara, koje smatra neobjektivnim, pre svega u odnosu prema njoj i njenom proznom delu. Ova četiri romana povezuje tema porodice i porodičnih odnosa.. Tema života u porodici, odnosa roditelja i dece, i propasti i osipanja porodice. Eva Ras je u svoja prethodna četiri romana, pre svega bila pisac porodičnog života u drugoj polovini prošlog stoleća i u prvoj deceniji novog veka. Života u njegovim svakodnevnim, jednostavnim oblicima, ali i u egzotičnim pojavama, uslovljenim psihološkim i generacijskim razlikama likova, ne manje i religijom, susedima, karijerama, strastima... Tako uzeto, najnoviji roman "Devojka koju nisu naučili da kaže ne" prirodni je nastavak jednog književnog interesovanja, centralnog u delu naše književnice. Suština romana, njegov tematski prostor, raznovrsnost gradilačkog materijala, nesaboj postupaka literarne organizacije čini da se on gotovo i ne može ograničiti niti sabiti u precizniju definiciju. On je omnibus, književna vrsta, spoj lirskog, epskog i dramskog. On je i priča i dramski i dramatični sudar, i bajka i poema, psihološka studija i filozofski traktat, naučni diskurs. Eva Ras govori o holokaustu, NATO bombardovanju, golootočkoj golgoti, strašnim mestima stradanja neistomišljenika i težnji da u takvom pomahnitalom svetu pronađe svoje mesto i otkrije svoj identitet. Pripadništvo judizma, rani kontakt s drevnim učenjem Tore i Kabale koja je i verovanje i okultna znanost, omogućili su joj jedan dublji uvid u stvari. Identitet se po Judizmu ne određuje po muškoj nego po ženskoj liniji. Okruženi sa svih strana ljudima druge nacionalnosti i verskog opredeljenja Jevreji bračnimvezama sve više preteruju čistotu krvi izabranog naroda. Junakinja romana je Tana Gilah Perez, devojka izuzetne lepote, muzičkog dara, široke kulture i očaravajućeg nastupa. Njeno ime na hebrejskom znači uživanje, sreća... Ona svira nekoliko instrumenata, govori više jezika, lako razgovara o slikarstvu, filmu,ima sve atribute uspešnosti. No, to je samo fasada. U suštini ona je ispunjena gotovo nerešivim pitanjima koja zadiru u suštinu egzistencije. To je pitanje identiteta, a zatim pitanje odnosa muškarca i žene, svrhe i karaktera neizbežnog preplitanja njihovih sudbina. Tana Gilah je pravi mamac za pripadnike suprotnog pola. Ona ih neodoljivo privlači, ali ne svojim ljudskim kvalitetima, nego isključivo kao meso, kao poželjna ženka stvorena da zadovolji njihove seksualne apetite. Tana o muškarcima nema gotovo nikakvo mišljenje. Nju svi žele, ona im muti krv, raspaljuje čula, ne osuđuje ih, ali i ne prihvata. Njeno je da daje. To joj je sudbinski upisano u imenu. Ona ne zna da kaže NE i zato svi od nje samo uzimaju , čak i vlastiti muževi koji je prodaju za dobre pare bogatim i napaljenim klijentima. U svojih 26 godina Tana je mnogo toga iskusila i spoznala, zato odlučuje da će tačno određenog datuma počiniti samoubistvo. Roman "Devojka koju nisu naučili da kaže ne" zahteva kultivisanog i obaveštenog čitaoca, preporučujući Evu Ras kao pisca značajne kulture i talenta, umeća koje nas iznenađuje... |
Comments
RSS feed for comments to this post.